D. Fo: Ne plaćamo, ne plaćamo!
Dario Fo je možda i najneobičniji dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Kazališnu karijeru započeo je u Milanu kao radijski komičar i kabaretist izvodeći svoje tekstove kao što su Prst u oko (Il dito nell’occhio, 1953) i Zdravi za ludnicu (Sani da legare, 1954.). Od 1958. sa suprugom Francom Rame, također glumicom, uprizoruje političke satire: Arkanđeli ne igraju na fliperu (Gli arcangeli non giocano a flipper,1959.), Sedma: kradi malo manje (Settimo: ruba un po’ meno, 1964.) i dr.
Tako je i jedan od najcjenjenijih njegovih komada Ne plaćamo, ne plaćamo! napisan 1974. kada je njegov i Ramin Collettivo teatrale La Comune dobio (do 1980.) na korištenje Palazzina Liberty, napuštenu zgradu nekada prosperitetnog restorana. Predstava po tom tekstu izvođena je u sezoni 1974./5. kao poticaj za diskusije s otpuštenim radnicima, štrajkašima i imigrantima bez perspektive. Početak zapleta komada je kada Ana, žena koja je nedavno dobila otkaz, dolazi s mnogo hrane iz supermarketa u kojem su kupci odbili platiti po njihovom mišljenju previsoke scene. Oni plaćaju pola cijene, a vrlo brzo nakon što se u raspravama u Libertyju konstatira da je to neuvjerljiva fantastika, počinje se u nekim milanskim supermarketima masovno provoditi takvo poluplaćanje, što izaziva uzbuđene reakcije vladajućih društvenih struktura, a dnevnik Giornale Nuovo s izdavačem Berlusconijem tužio je kazališni kolektiv La Comune sudu kao začetnike tih događanja. No prilično iznenađujuće, nisu im izrečene nikakve kazne jer je sud ustanovio da je prava vrijednost tako plaćenih artikala bila upravo upola manja od istaknute cijene.
IGRAJU:
Luka: BRANIMIR VIDIĆ
Ana: IZMIRA BRAUTOVIĆ
Ivan: LUJO KUNČEVIĆ
Ivana: NIKA LASIĆ
Inspektor, policajac, pogrebnik, stari: EDI JERTEC
