Otvaranje izložbe Celle Anite Celić Moje srce je divlje sjeme
20-06-2020
Izložba se može pogledati do 6. srpnja svaki dan od 17 do 20 sati.
Veselimo se Vašem dolasku.
Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora sa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe Celle Anite Celić Moje srce je divlje sjeme 20. lipnja 2020. u 19 sati u Galeriji Flora. Izložba se može pogledati do 6. srpnja svaki dan od 17 do 20 sati.
Morfologija biljaka usložena i premrežena zoomorfnim motivima te tu i tamo ljudskim vitalnim organima i ‘fito – osteološkim’ tvorevinama okosnica je rada Anite Celić Celle. Svojim kolažima kao svojevrsnim vegetabilnim bestijarijem ističe važnost i ljepotu prirode, života uopće. Filadendroni, irisi, begonije i razne puzavice obavijaju se oko organa ili kosturskih segmenata za koja nismo sigurni je li stvarno riječ o plućima, srcu, zdjeličnim kostima, kralješcima i rebrima, ili možda o nekoj poznatoj nam biljnoj vrsti. U džungli života sve je prepleteno, a bez prirode života ni nema. Nositelj života je sjeme. Kad je sjeme divlje ishod je neočekivan, borben, prevladavajući. Slijedeć misao Claude Lévi-Straussa da iza onoga što je složeno mora postojati i ono što je jednostavno te da ‘smisao proizlazi uvijek iz kombinacije elemenata’ pokušat ćemo iščitati suodnos florealnih i životinjskih motiva i ljudskih organa na Cellinim kolažima kao iskonsku čovjekovu potrebu za sinkronizacijom s prirodom. Radovi nazvani Memento mori, Udahni ... izdahni..., Moje srce je divlje sjeme, Krug, Arbor, upućuju na perpetuirajući ciklus života i smrti, izmjene godišnjih doba i našu utkanost u tokove prirode. Ili, kako je napisao rimski pjesnik Lukrecije: ‘... nijedno biće ne ostaje uvijek isto, jer sve nam o promjenama govori, jer sve priroda izmjenjuje te mnoge preobrazbe ona tvori.Na neki način ovi radovi se temelje i na Epikurovoj etici, ugodi kao najvišem dobru. Ugodi svih živih bića. Ne u onom, kasnije krivo ili drugačije interpretiranom obliku kojeg povezujemo s pukom nasladom i uživanjem, već ugodom koja proizlazi iz mira i nepomućenosti. Cilj je ispunjenje duha u mudrosti, prijateljstvu, hrabrosti i pravdi. Osim dvodimenzionalnih kolaža rađenih od ručno, akrilom bojanih papira, Cella nam predstavlja i kolaž skulpture. Riječ je o malim oprostorenim motivima kukaca, koji se javljaju, uglavnom u obliku plošnih sjena među razgranatim lišćem, i na spomenutim kolažima. Također, istom neusiljenom manirom Cella stvara i kolaž mobile, unoseći element nečujnog zvuka u nepomućeni sklad prirode. I, kao što kaže Heinrich von Kleist ‘Postoji izvrstan učitelj, ako ga razumijemo: to je priroda.’, zaključujemo da prirodu Cella razumije, ili je nastoji razumjeti, a zasigurno možemo reći da od nje uči. —Helena Puhara
Realizaciju izložbe sufinanciralo je Ministarstvo kulture RH.
Veselimo se Vašem dolasku.
Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora sa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe Celle Anite Celić Moje srce je divlje sjeme 20. lipnja 2020. u 19 sati u Galeriji Flora. Izložba se može pogledati do 6. srpnja svaki dan od 17 do 20 sati.
Morfologija biljaka usložena i premrežena zoomorfnim motivima te tu i tamo ljudskim vitalnim organima i ‘fito – osteološkim’ tvorevinama okosnica je rada Anite Celić Celle. Svojim kolažima kao svojevrsnim vegetabilnim bestijarijem ističe važnost i ljepotu prirode, života uopće. Filadendroni, irisi, begonije i razne puzavice obavijaju se oko organa ili kosturskih segmenata za koja nismo sigurni je li stvarno riječ o plućima, srcu, zdjeličnim kostima, kralješcima i rebrima, ili možda o nekoj poznatoj nam biljnoj vrsti. U džungli života sve je prepleteno, a bez prirode života ni nema. Nositelj života je sjeme. Kad je sjeme divlje ishod je neočekivan, borben, prevladavajući. Slijedeć misao Claude Lévi-Straussa da iza onoga što je složeno mora postojati i ono što je jednostavno te da ‘smisao proizlazi uvijek iz kombinacije elemenata’ pokušat ćemo iščitati suodnos florealnih i životinjskih motiva i ljudskih organa na Cellinim kolažima kao iskonsku čovjekovu potrebu za sinkronizacijom s prirodom. Radovi nazvani Memento mori, Udahni ... izdahni..., Moje srce je divlje sjeme, Krug, Arbor, upućuju na perpetuirajući ciklus života i smrti, izmjene godišnjih doba i našu utkanost u tokove prirode. Ili, kako je napisao rimski pjesnik Lukrecije: ‘... nijedno biće ne ostaje uvijek isto, jer sve nam o promjenama govori, jer sve priroda izmjenjuje te mnoge preobrazbe ona tvori.Na neki način ovi radovi se temelje i na Epikurovoj etici, ugodi kao najvišem dobru. Ugodi svih živih bića. Ne u onom, kasnije krivo ili drugačije interpretiranom obliku kojeg povezujemo s pukom nasladom i uživanjem, već ugodom koja proizlazi iz mira i nepomućenosti. Cilj je ispunjenje duha u mudrosti, prijateljstvu, hrabrosti i pravdi. Osim dvodimenzionalnih kolaža rađenih od ručno, akrilom bojanih papira, Cella nam predstavlja i kolaž skulpture. Riječ je o malim oprostorenim motivima kukaca, koji se javljaju, uglavnom u obliku plošnih sjena među razgranatim lišćem, i na spomenutim kolažima. Također, istom neusiljenom manirom Cella stvara i kolaž mobile, unoseći element nečujnog zvuka u nepomućeni sklad prirode. I, kao što kaže Heinrich von Kleist ‘Postoji izvrstan učitelj, ako ga razumijemo: to je priroda.’, zaključujemo da prirodu Cella razumije, ili je nastoji razumjeti, a zasigurno možemo reći da od nje uči. —Helena Puhara
Realizaciju izložbe sufinanciralo je Ministarstvo kulture RH.
