Ivica Martinović o dubrovačkom izgnanstvu Jurja Dragišića
Dragišić je tijekom 15. stoljeća boravio u Firenci gdje je postao štićenik Lorenza Medicija te mentor njegovim sinovima Pietru i Giovanniju, biran je za provincijala Toskanske franjevačke provincije te je dobio počasno ime firentinske plemićke obitelji Salviati (de Salviatis). Međutim, nakon pada Lorenza Medicija Dragišić je dospio čak i u zatvor, a nakon toga se 1495. vratio u domovinu, ne doduše u Bosnu, nego u Dubrovnik, u kojem boravi od 1496. do 1500. Profesor Martinović govorio je upravo o tim godinama dubrovačkog izgnanstva Jurja Dragišića tijekom kojih je Dragišić podučavao filozofiju i teologiju te obnašao, između ostalih, i službu generalnoga vikara Dubrovačke nadbiskupije, posebno zaduženoga za održavanje odnosa s Firencom.
Tijekom pet godina Dragišić je u Franjevačkom samostanu Male braće u Dubrovniku razvio veliku propovjedničku, predavačku i spisateljsku djelatnost. Napisao je svoje najvažnije teološko-filozofsko djelo u dijaloškoj formi pod naslovom "De natura celestium spirituum quos angelos vocamus" ili skraćeno "De natura angelica..." (O prirodi nebeskih duhova koje nazivamo anđelima, Firenca, 1499). Ta inkunabula spada među najljepše oslikane inkunabule u svjetskim razmjerima, a pohranjena je u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku. Dragišić ju je napisao na temelju javnih razgovora sa svojim učenicima u Dubrovačkoj katedrali.
