GORAN PETERCOL Udvostručivanja

GORAN PETERCOL

Udvostručivanja

19.7.-29.7. 2024.

Općenito:

Početak. Tada se susrećem s nekom materijom, naprimjer s praznim papirom, medijem, nekim konceptom, kontekstom, prethodnim iskustvom, ili nečim što je umjetnosti izvanjsko, ali mi omogućuje zaključak koji unutar umjetnosti ima smisla. U taj susret ne ulazim sa znanjem kako nešto riješiti, već me vodi  misao o stvaranju, slično, kao što pretpostavljam da misao o zaradi pokreće trgovca. Naizgled se radi o zanemarivoj razlici, međutim prvo  me ograničuje unutar područja vlastite radne pozicije, a s drugim su mi svi putevi otvoreni. Materijal s kojim radim ima sličnu vrstu kompleksnosti kao i umjetnički rad. Netko je taj materijal oblikovao, prethodno je bio proizveden iz neke sirovine, imao je format, dimenzije… recimo papir. Kao dio rada mogao je biti uveden u kontekst umjetnosti. Zato sam i svoj rad mogao tretirati kao materijal od kojeg nešto mogu započeti, isto, kao što bih započinjao na praznom papiru. Stvari imaju svoju materijalnost i bez mog prepoznavanja. Svijesnost o konkretnoj materijalnosti nečega utkana je u ono što doživljavam kao stvarnost. Osvješćivanjem te materijalnosti dobivam forme za daljnji rad. Radim s razlikom između onog što (kao) jest i onog što vidim. Također, ono što je utjecalo na moj rad unutar umjetnosti je osjećaj ograničenosti koja prati normalni život. Mislim na vrijeme, radni prostor, novac, jezik…na kraju i na samu dužinu života. S druge strane, kao umjetnik osjećam da svojim radom nešto dajem svijetu. Istovremeno sam svijestan kako je svijet prenatrpan stvarima, da je nužna neka suzdržanost u davanju, kako ona ima smisla. Međutim nije dovoljno to osjećati, već mi je potrebno imati metodu kojom će se ta suzdržanost sprovoditi.  Zato sam preuzimao neke konvencije s kojima sam unutar izvedbe mogao kontrolirati to davanje. Mislim na koncepte dosega, negativa, simetrija, polovica… s kojima sam doslovno ograničavao rast unutar vlastitog rada.

Udvostručivanja:

Osim jednostavnog ponavljanja s namjerom da nešto ponovno nastane, koristio sam i forme simetrije i udvostručavanja. Unutar ponavljanja,  simetrije i udvostručivanja su načini kako preciznije usmjeriti pažnju na nešto. U Simetrijama, os simetrije mogu zamijeniti recimo, s nekim predmetom, jer koncept simetrije počiva na  znanju da se nešto na jednoj strani osi simetrije preslikava na drugu stranu. To je bitno.  Zapravo u svemu tome os simetrije je nešto sporedno, zato se ucrtana os može zamijeniti s nečim što ima oblik, ili predmetom, slične veličine, a da se ne izgubi princip simetrije. Udvostručivanje je nepredvidivo i nastaje u trenutku susreta s materijom. Kada stvari razlikujem jedne od drugih tada ih oslobađam od njihovih međuovisnosti. Tako čašu razlikujem od njezine sjene, oslobađam sjenu od čaše koja ju je proizvela. Ne mijenjam ništa, sve ostavljam gdje je i bilo. Ponekad udvostručujem ideju, ponekad oblik, a da mi pritom brojčana mjerila i kvantiteta nisu kriteriji. Na primjer, u Udvostručenim dosezima, ponavljao sam doseg, njegovu ograničenost, a ne ono što je taj doseg proizvelo. Zapravo udvostručio sam osjećaj dosega.

Goran Petercol

Svibanj, 2024

Goran Petercol rođen je 1949. godine u Puli. Diplomirao je 1975. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, izlaže od 1975.  Predstavljao je Hrvatsku na Bijenalima: u Sao Paolu (1994), Veneciji (1995) i Istanbulu (1995). Sudjelovao je  na međunarodnim izložbama kao na Trigonu’89 (Aktuelle Kunst) i  1992 na Trigonu, (Identität : Differenz, Eine Topographie der Moderne 1940-1990), u  Grazu; Translucent Writings, Neuberger Museum of Art at Purchase, New York (1994); Kommentar zu Europa 1994, Museum Moderner Kunst Stiftung Ludwig, Vienna (1994); Honey&Blood, Essl Collection, Klosterneuburg, Vienna (2003); In the Gorges of the Balkans, Kunsthalle Fridericianum, Kassel  (2003);  Light Art from Artificial Light, ZKM, Karlsruhe (2005); Unlimited, Art Basel, Basel, (2009); Negative Space, ZKM, Karlsruhen (2019). Više je puta samostalno izlagao u Galeriji Grita Insam u Beču i Galeriji Gregor Podnar u Ljubljani, Berlinu i Beču (2023), zatim u ifa-Galerie u Bonnu (1998); Galerie Stadtpark u Krems an der Donau (2022).  Retrospektivno je izlagao: crteže (Bez struje) u Gliptoteci HAZU u Zagrebu (2006); Predmeti, Klovićevi dvori  u Zagrebu (2011) i Ne brini o poetici, ona će doći sama u  MMSU u Rijeci (2019). Živi u Rijeci i Rovinju.